Pjegava kornjača

Izgled kako ga prepoznati

Oklop i koža

Mala, poluvodena kornjača s glatkim, blago kupolastim crnim ili plavkasto-crnim gornjim oklopom (karapaksom) ukrašenim jarko žutim ili žuto-narančastim pjegama. Donji oklop (plastron) je žut, narančast ili krem boje s tamnim mrljama, često potpuno crn kod starijih jedinki. Glava, vrat, noge i rep su tamnosive do crne boje s razbacanim žutim ili narančastim pjegama, a na svakoj strani glave nalazi se velika narančasta ili žuta mrlja. Mlade jedinke obično imaju jednu pjegu po oklopnoj pločici, a broj pjega se povećava s godinama.124

Osobnost kakvi su

Pjegave kornjače su općenito sramežljive i povučene, radije provode većinu vremena u vodi ili skrivene među vegetacijom. Nisu agresivne, ali ih pretjerano rukovanje može stresirati. Poznate su po tome što se nesmetano sunčaju na trupcima ili travnatim podlogama.52

Dnevna aktivnost kako izgleda zauzet dan

Potreban im je prostran vodeni terarij s plitkom, čistom vodom, mekom podlogom i puno izranjajuće vegetacije. Uživaju u mjestima za sunčanje poput trupaca ili ravnog kamenja ispod grijaće lampe. Aktivne su danju, ali postaju neaktivne u najtoplijem dijelu ljeta (estivacija) i hiberniraju zimi (brumacija).524

Njega i briga praktični dijelovi

Zahtijeva čist, dobro filtriran vodeni okoliš s redovitim izmjenama vode. UVB rasvjeta je neophodna za metabolizam kalcija. Nastamba mora biti sigurna kako bi se spriječio bijeg. Hibernacija ili brumacija mogu biti potrebne ako se drži u hladnijim klimama, ali to treba pažljivo istražiti. Rukovanje treba svesti na minimum kako bi se izbjegao stres.54

Početna gdje su najsretniji

Pjegave kornjače su poluvodene i trebaju plitko područje s bistrom, čistom vodom, mekom muljevito-pješčanom podlogom i puno vodenih biljaka poput rogoza, šaša i lopoča. Također im trebaju suha mjesta za sunčanje i kopneno područje za gniježđenje. U divljini koriste proljetne lokve, močvare, tresetišta, niske močvare, tršćake i spore potoke. U Kanadi su ugrožene, a u SAD-u im prijeti izumiranje; sakupljanje iz divljine je ilegalno u mnogim područjima i doprinosi njihovom opadanju. Potencijalni vlasnici moraju osigurati da je životinja uzgojena u zatočeništvu i legalno nabavljena.524

Osnove prehrane što ide u zdjelu

Svejedi, ali preferiraju živu životinjsku hranu. U divljini jedu kukce, puževe, crve, rakove, žabe, male ribe, daždevnjake, strvinu, kao i alge, lišće i sjemenke lopoča. U zatočeništvu im se mogu nuditi gliste, cvrčci, puževi i komercijalne kornjačine pelete, uz lisnato povrće.567

Društvo koga vole oko sebe

Pjegave kornjače su uglavnom samotnjaci, ali se mogu držati u malim skupinama ako prostor dopušta. Nisu društvene životinje i ne trebaju društvo. Mužjaci se mogu natjecati za ženke tijekom sezone parenja. U Kanadi su ugrožene, a u SAD-u im prijeti izumiranje; ilegalno ih je sakupljati iz divljine u mnogim jurisdikcijama. Potencijalni vlasnici trebaju nabaviti samo jedinke uzgojene u zatočeništvu od pouzdanih izvora i nikada ne puštati ljubimce u divljinu.524

Priča gdje je sve počelo

Pjegava kornjača poznata je znanosti od 1792. godine kada ju je opisao Johann Gottlob Schneider. Jedina je vrsta u rodu Clemmys. Desetljećima se sakupljala za trgovinu kućnim ljubimcima, i legalno i ilegalno. Između 1999. i 2010. iz SAD-a je izvezeno više od 7000 jedinki, iako je većina prijavljena kao uzgojena u zatočeništvu. Vrsta je sada ugrožena u Kanadi i smatra se ugroženom u SAD-u zbog gubitka staništa, klimatskih promjena i krivolova. Njezine upečatljive žute pjege čine je vrlo traženom, ali njezin dug životni vijek i specifične potrebe njege znače da nije prikladan ljubimac za početnike. Mnoge divlje populacije su u opadanju, a konzervatori snažno odvraćaju od držanja jedinki ulovljenih u divljini.5243

Priznat od službeni dijelovi

COSEWIC

Ugrožena (svibanj 2004.)3

U.S. Fish & Wildlife Service

Ugrožena gubitkom staništa, klimatskim promjenama i krivolovom za trgovinu kućnim ljubimcima4