Magpie patka

Izgled kako ga prepoznati

Perje

Magpie patka ima upečatljivo, čisto bijelo tijelo s obojenom kapom na tjemenu i velikom obojenom mrljom koja se proteže od ramena niz leđa do repa. Kako ptica stari, kapa često postaje prošarana bijelom i može postati potpuno bijela. Tijelo je pri kretanju nagnuto pod kutom od oko 35 stupnjeva, s dugim zakrivljenim vratom, punim prsima i širokim leđima. Kljun je širok i dugačak, prelazi iz žute u mladosti u sivo-zelenu kod ženki i zeleno-pjegavu žutu kod mužjaka. Noge i stopala su narančasti, ponekad s tamnim pjegama.15

Osobnost kakvi su

Magpie patke su uglavnom pitome i prijateljske, osobito ako se od malena uzimaju u ruke. Aktivne su i znatiželjne tražilice hrane, ali mogu biti nervozne ili se lako prestrašiti. Mužjaci imaju visok libido, pa je najbolje držati najmanje pet ženki po mužjaku kako se ženke ne bi iscrpile. Obično su tihe, iako mogu postati glasne ako se osjećaju ugroženo. Dobro se slažu s drugim životinjama i prikladne su za djecu i odrasle.56

Dnevna aktivnost kako izgleda zauzet dan

Magpie patke su aktivne tražilice hrane kojima treba puno prostora za lutanje i ispašu. Nisu dobri letači, ali mogu preskočiti prepreku visoku 60-90 cm ako se prestraše. Najbolje uspijevaju ako imaju pristup ribnjaku ili bazenu za plivanje i kupanje, što je ključno za njihovo prirodno ponašanje i zdravlje. Preporučuje se najmanje 1 kvadratni metar po patki u vanjskom ograđenom prostoru, a više prostora je još bolje.54

Njega i briga praktični dijelovi

Magpie patke zahtijevaju osnovnu njegu pataka: siguran kokošinjac za sklonište od vremenskih nepogoda i grabežljivaca, stalan pristup čistoj vodi za piće i kupanje te mjesto za slobodno kretanje. Ne trebaju im sjedala ili kutije za gnijezda jer polažu jaja na tlu. Osigurajte 0,4 kvadratna metra po patki unutar skloništa. Izvor vode mora biti dovoljno dubok da mogu uroniti glavu i očistiti nosnice. Redovito čistite kokošinjac i vodu kako biste spriječili bolesti.4

Početna gdje su najsretniji

Magpie patke su izdržljive i dobro se prilagođavaju većini vlažnih klima, od hladnih do vrućih i vlažnih. Trebaju im kokošinjac zaštićen od grabežljivaca za noć i sigurno vanjsko područje s pristupom ribnjaku, bazenu ili drugoj vodi za plivanje i traženje hrane. Nisu sposobne za dugotrajan let, pa je obično dovoljna niska ograda (visoka najmanje 90 cm). Dobro uspijevaju u slobodnom uzgoju i mogu pomoći u čišćenju vrtova od štetnika.65

Osnove prehrane što ide u zdjelu

Magpie patke su učinkovite tražilice hrane i jest će travu, sjemenke, kukce, puževe, puževe golaće i vodene organizme. Dopunite uravnoteženom hranom za perad ili vodene ptice. Izbjegavajte ljekovitu hranu namijenjenu kokošima jer može naštetiti patkama. U toplijim mjesecima dajte hranu za nesenje za dodatni kalcij; u hladnijim mjesecima koristite hranu za tov jer manje nesu i ne mogu toliko tražiti hranu. Uvijek osigurajte slobodan pristup hrani i svježoj vodi.45

Društvo koga vole oko sebe

Magpie patke su društvene i najbolje uspijevaju u malim jatima. Općenito su miroljubive prema drugim patkama i životinjama. Mužjaci trebaju najmanje pet ženki kako bi se spriječilo pretjerano parenje. Pačići se snažno vežu za svog čuvara, osobito ako su jedini preživjeli ili se izlegu kasnije od drugih. Obično nisu kvočke, ali one koje se nalegnu su brižne majke. Tihe su i prikladne za obitelji s djecom.56

Priča gdje je sve počelo

Magpie patka razvijena je 1920-ih, ubrzo nakon Prvog svjetskog rata, od strane M. C. Gower-Williamsa u Walesu i Olivera Drakea u Yorkshireu. Njezino točno podrijetlo nije poznato, ali se smatra da uključuje patku Indian Runner i možda Huttegem, staru belgijsku pasminu. Pasmina je prvi put opisana 1921., klub uzgajivača osnovan je 1926., a standard je objavljen iste godine. Izvorno uzgajana kao komercijalna korisna ptica za meso i jaja, danas se drži uglavnom za izložbe i kao kućni ljubimac na imanju. Izvezena je u Sjedinjene Države 1963. i primljena u Američki standard savršenstva 1977.125

Priznat od službeni dijelovi

American Poultry Association (APA)

Priznata u Standardu savršenstva 1977. kao laka patka.1

Poultry Club of Great Britain (PCGB)

Prvi standard objavljen 1926.; crno-bijela i plavo-bijela varijante priznate tada, smeđkasto-bijela 1997., čokoladno-bijela kasnije.1

Entente Européenne (EE)

Priznata kao standardna pasmina.1