Sulawesi crni škorpion

Izgled kako ga prepoznati

Vanjski kostur

Robustan, zdepast škorpion crvenkastožute do žućkastosmeđe boje tijela prekrivenog difuznim smeđkastim mrljama, što daje pjegav ili mrljav izgled. Karapaks je crvenkastosmeđ s dvije tamnije mrlje, noge i rep pokazuju šarenilo mrlja, a kliješta su crvenkastosmeđa s vrlo tamnim prstima. Tijelo je građeno za kopanje, s čvrstim pedipalpama i kratkim, glatkim vrhom repa.12

Osobnost kakvi su

Izuzetno miran i rijetko ubada. Ovaj škorpion je sramežljiv i povučen, radije se povlači ili skriva nego što se suočava s prijetnjama. Njegov otrov je male ili nikakve medicinske važnosti, što ga čini sigurnom vrstom za čuvare.12

Dnevna aktivnost kako izgleda zauzet dan

Noćni i uglavnom sjedilački. Dan provodi skriven ispod lišća, kore ili u plitkim jazbinama, a noću izlazi u lov. Ne može se penjati po okomitim površinama, pa je idealan ograđeni prostor u razini tla s puno skrovišta.12

Njega i briga praktični dijelovi

Vrlo nisko održavanje. Glavni zadaci su održavanje vlažnosti (75-85%) prskanjem 2-3 puta tjedno, držanje podloge vlažnom, ali ne natopljenom, te uklanjanje nepojedene hrane nakon 24 sata. Treba izbjegavati pretjerano rukovanje jer je škorpion osjetljiv i može izgubiti ud (autotomija).2

Početna gdje su najsretniji

Siguran terarij od 10-20 galona s čvrstim poklopcem. Koristite sloj od 2-3 inča vlažnog kokosovog vlakna ili slične podloge za kopanje. Osigurajte više skrovišta (kora pluta, lišće) i plitku posudu s vodom. Temperatura bi trebala biti 24-28°C s blagim noćnim padom; vlažnost 75-85%. Potrebna je dobra ventilacija, ali izbjegavajte propuh.2

Osnove prehrane što ide u zdjelu

Kukcojed. Hranite malim živim kukcima poput cvrčaka, žohara ili termita. Mladi trebaju plijen otprilike jednom tjedno; odrasli svakih 1-2 tjedna. Veličina plijena ne smije biti veća od jedne trećine duljine tijela škorpiona.2

Društvo koga vole oko sebe

Strogo samotnjak. Ovi škorpioni nisu društveni i treba ih držati same osim za kratke susrete parenja. Ne pokazuju agresiju prema čuvarima, ali neće tolerirati druge škorpione u istom ograđenom prostoru.2

Priča gdje je sve počelo

Prvi put opisan 1894. od strane britanskog zoologa Reginalda Innesa Pococka na temelju primjeraka iz Luwua na Sulawesiju. Držan je u zatočeništvu dugi niz godina, posebno od strane azijskih i europskih hobista, koji cijene njegovu malu veličinu, laku njegu i miran karakter. Ponekad se naziva azijski grm škorpion zbog navike skrivanja u niskoj vegetaciji i lišću.15