Johnsonov skakač

Izgled kako ga prepoznati

Egzoskelet

Kompaktan, robustan pauk s uglavnom crnim tijelom i živopisno crvenim zadkom. Mužjak ima potpuno crven zadak, dok ženka ima crnu prugu koja se proteže sredinom crvenog dijela. Kelicere (čeljusti) su upečatljive, iridescentne boje teal. Neki primjerci mogu imati male bijele ili žute točkice na zadku, obrubljene tankom blijedom linijom.13

Osobnost kakvi su

Općenito sramežljiv i brzo bježi od ljudi. Nije agresivan, ali može ugristi ako je izazvan; ugriz je bolan, ali nije medicinski značajan, uzrokuje samo lokalno oticanje ili blagu glavobolju. Navodno je nešto obrambeniji od nekih drugih skakača.34

Dnevna aktivnost kako izgleda zauzet dan

Aktivan, dnevni lovac kojem je potreban prostor za istraživanje i skakanje. Osigurajte visok terarij s puno okomitih površina, grana i lišća. Ne treba veliki teritorij, ali cijeni obogaćenje poput pluta i svilenih biljaka.16

Njega i briga praktični dijelovi

Vrlo nisko održavanje. Terarij treba održavati čistim od ostataka plijena. Plitka posuda s vodom sa spužvom ili prskanje jednom ili dvaput tjedno osigurava hidrataciju. Nije potrebno posebno njegovanje.3

Početna gdje su najsretniji

Dobro prozračen terarij veličine najmanje 20x20x30 cm za jednog pauka. Osigurajte podlogu od kokosovih vlakana ili tresetne mahovine, te uključite skrovišta poput pluta i svilenih cijevi. Temperatura 21-27°C, vlažnost 50-70%. Pauk gradi cjevaste svilene gnijezde ispod kamenja ili drva na tlu, stoga osigurajte mjesto za povlačenje. Nije otrovan za ljude, ali rukujte s oprezom.13

Osnove prehrane što ide u zdjelu

Eurifagni predator koji se hrani širokim spektrom insekata i drugih pauka. U zatočeništvu ponudite plijen odgovarajuće veličine poput voćnih mušica, malih cvrčaka, kućnih muha i moljaca. Plijen bi trebao biti otprilike upola manji od samog pauka. Hranite odrasle jedinke svaka 2-4 dana, mlade češće.16

Društvo koga vole oko sebe

Solitaran i kanibalistički. Držite ga pojedinačno, jer ženke mogu pojesti mužjake, a oba spola mogu plijeniti manje pripadnike iste vrste. Nije potrebna društvena interakcija.16

Priča gdje je sve počelo

Prvi put opisan 1883. od strane Georgea i Elizabeth Peckham kao Attus johnsonii. Dugo je poznat kao jedan od najvećih i najčešćih skakača u zapadnoj Sjevernoj Americi. Njegov upečatljiv crveni zadak i teal čeljusti učinili su ga omiljenim među ranim arahnolozima. Posljednjih desetljeća postao je popularan u trgovini kućnim ljubimcima zbog svojih hrabrih boja, aktivne prirode i relativno jednostavnih zahtjeva za njegu. Nije tradicionalni ljubimac, ali ga sve više drže entuzijasti beskralježnjaka.14

Priznat od službeni dijelovi

World Spider Catalog

Prihvaćena vrsta, prvi put opisana od G. W. Peckham & E. G. Peckham 1883.7

ITIS

Valjana vrsta, uobičajeno ime Johnson skakač.2