Karakul ovca

Izgled kako ga prepoznati

Runasto krzno

Karakul ovce imaju prepoznatljivu dvostruku dlaku: dugu, sjajnu vanjsku dlaku i finu, mekanu unutarnju dlaku. Runo ima nizak udio masnoće, izvrsno je za pustenje, a vanjska dlaka je gruba i visoke vlačne čvrstoće, idealna za tepihe i izdržljive proizvode. Runa su teška 5-10 funti s duljinom vlakana od 6-12 inča. Imaju masni rep koji pohranjuje energiju, slično devinom grbu, a mnoge imaju dugu, usku glavu s obješenim ušima.36

Osobnost kakvi su

Karakul ovce su uglavnom pitome i budne, mirnog temperamenta. Nisu zahtjevne ovce i dobro reagiraju na smireno rukovanje. Imaju snažan instinkt za okupljanje u stado i kada su ugrožene, skupljaju se u krug s janjadi u sredini. Ne pasu dobro s psima jer se mogu razbježati ili boriti s psom koji ih pokušava čuvati. Štedljive su tragačice za hranom i mogu se držati na otvorenom pašnjaku ili u ograđenim pašnjacima.35

Dnevna aktivnost kako izgleda zauzet dan

Karakul ovce imaju umjerenu razinu aktivnosti. Ne trebaju strukturiranu tjelovježbu poput psa, ali im treba prostora za hodanje, ispašu, brst i prirodno kretanje sa stadom. Svakodnevno kretanje pomaže zdravlju papaka, mišićnom tonusu, funkciji buraga i mentalnom blagostanju. Pašnjak sa sigurnom ogradom i suhim mjestima za odmor obično dobro zadovoljava njihove potrebe.4

Njega i briga praktični dijelovi

Karakul ovce trebaju redovitu provjeru papaka, kontrolu parazita i sklonište prilagođeno vremenskim uvjetima. Treba ih držati podalje od vlažnog, močvarnog tla kako bi se spriječila šepavost. Runo zahtijeva striženje najmanje jednom godišnje, a ako se drže kao kućni ljubimci, možda će im trebati pomoć pri striženju. Općenito su izdržljive i nisu zahtjevne, ali je ipak korisno redovito ih promatrati radi znakova bolesti.45

Početna gdje su najsretniji

Karakul ovce su pustinjske ovce, ali su prilagodljive raznim klimama. Trebaju pristup suhom zaklonu i treba ih držati podalje od močvarnih pašnjaka. Mogu podnijeti ekstremne vrućine ili hladnoće, ali cijene mogućnost izbora suhog skloništa. Trebaju dobru ogradu i pašnjak s prostorom za ispašu i kretanje. Nisu prikladne za život u zatvorenom prostoru i trebaju vanjski prostor.54

Osnove prehrane što ide u zdjelu

Karakul ovce najbolje uspijevaju na prehrani koja se temelji na krmi, uz kvalitetan pašnjak, sijeno i čistu vodu. Trebaju dovoljno učinkovitih vlakana za dobar rad buraga. Mnoge odrasle ovce u održavanju mogu dobro napredovati na pašnjaku i sijenu uz mineralni program specifičan za ovce. Potrebe se mijenjaju s rastom, trudnoćom, laktacijom, vremenom i kvalitetom krme. Izvrsne su tragačice za hranom i mogu pasti na marginalnom zemljištu ili preživjeti sezonu oskudne hrane.45

Društvo koga vole oko sebe

Karakul ovce su stado životinje i ne smiju se držati same. Imaju snažan instinkt za okupljanje u stado i najbolje im je s barem još jednom ovcom. Zaštitničke su i pažljive majke, a janjad ima visoku stopu preživljavanja. Općenito su pitome i mogu se smireno rukovati, ali ne pasu dobro s psima. Nisu agresivne i prikladne su za početnike do srednje iskusne uzgajivače.53

Priča gdje je sve počelo

Karakul je jedna od najstarijih poznatih pasmina pripitomljenih ovaca, a arheološki dokazi sugeriraju da se uzgajaju u Središnjoj Aziji najmanje od 1400. godine prije Krista. Ime su dobile po selu Karakul (ili Qara Kul) u regiji Buhare u Uzbekistanu, blizu rijeke Amu Darje. Povijesno su cijenjene zbog mesa, mlijeka, masti, vune i visoko cijenjenih koža novorođene janjadi, poznatih kao 'perzijsko janje' ili 'astrakhan'. Te kože su se koristile za izradu tople, elegantne odjeće i bile su važan izvor prihoda. Karakul ovce su prvi put uvezene u Sjedinjene Države između 1909. i 1929. godine radi uspostave industrije koža, ali taj pokušaj nije uspio. Od tada se sjevernoamerička populacija genetski odvojila od srednjoazijskih stada, a američki karakul se danas smatra zasebnom pasminom. Danas su karakul ovce relativno rijetke u SAD-u, s procijenjenom populacijom od oko 1300 životinja, i navedene su kao 'ugrožene' od strane The Livestock Conservancy. Drže ih hobisti zbog runa, mesa, mlijeka i kao kućne ljubimce, a poznate su po svojoj izdržljivosti i prilagodljivosti.123

Priznat od službeni dijelovi

American Karakul Sheep Registry

Priznat kao nacionalni registar za pasminu u SAD-u, razvio se iz Karakul registra ovčjeg krzna osnovanog 1930-ih.2

The Livestock Conservancy

Navodi američkog karakula kao zasebnu pasminu od srednjoazijskih stada, sa statusom 'Ugrožena'.3